'Republika Hrvatska svojim prirodnim bogatstvom uvelike doprinosi europskoj ekološkoj mreži Natura 2000. U Hrvatskoj je pod ekološkom mrežom 36,6% kopnenih i 16,3% morskih površina, uključujući sve nacionalne parkove i parkove prirode, što nas stavlja među države koje pokazuju veliku predanost u postizanju strateških ciljeva očuvanja biološke raznolikosti.' – rekao je Nenad Strizrep, pomoćnik ministra za zaštitu prirode, na 12. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti koja je održana u Republici Koreji.
Pomoćnik Strizrep sudjelovao je na sastanku na visokoj razini na temu 'Bioraznolikost za održivi razvoj' koji se održavao u okviru 12. Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti. Konvencija je međunarodno pravno obvezujući ugovor za zaštitu bioraznolikosti s temeljnim ciljem poticanja akcija koje će dovesti do održive budućnosti imajući u vidu da je očuvanje bioraznolikosti zajednička obveza čovječanstva, a potpisale su je 194 zemlje svijeta.
Na sastanku na visokoj razini usvojena je 'Gangwon deklaracija' koja naglašava važnost očuvanja bioraznolikosti u postizanju ciljeva održivog razvoja putem kojih će se pratiti održivi razvoj nakon 2015. godine. Deklaracija će s uputiti Općoj skupštini Ujedinjenih naroda na razmatranje.
Zaustavljanje gubitka bioraznolikosti i degradacije eko sustava te njihova obnova koliko je to moguće je globalna zadaća jer samo stabilni ekosustavi mogu odgovoriti na promjene u okolišu, oduprijeti se negativnim utjecajima i biti preduvjet za održiv razvoj.
Očuvanje bioraznolikosti na svim razinama, uključujući ekosustave, vrste i genetske resurse, od iznimne je važnosti jer osigurava zdravlje ljudi, čisti zrak i vodu, prehrambenu sigurnost, razvoj gospodarstva. Od očuvanih i zdravih ekosustava, među ostalim, dobivamo usluge u vidu hrane, pitke vode, drva, genetskih resursa, lijekova.
Ekosustavi imaju i regulatorne usluge poput ublažavanja klimatskih promjena, ublažavanja prirodnih katastrofa, pročišćavanja vode, oprašivanja, pružaju stanište rijetkim i ugroženim vrstama čime se osigurava produljenje i očuvanje vrste.
Rast i razvoj države stoga trebaju temeljiti na održivom razvoju, zelenom gospodarstvu koje se fokusira na ekološki prihvatljivim tehnologijama i vrednovanju prirodnog kapitala, tehnologijama s niskim emisijama ugljika te učinkovitosti resursa.
Na 10. Sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti koji je održan u listopadu 2010. u Japanu usvojen je Strateški plan Konvencije za razdoblje 2011. do 2020. koji sadrži 20 ciljeva za smanjenje gubitaka i pritisaka na bioraznolikost, očuvanje bioraznolikosti na svim razinama, poboljšanje i održavanje dobrobiti i usluga koje dobivamo od bioraznolikosti.
Među postavljenim ciljevima do 2020. godine su, među ostalim, očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti, obnova i zaštita ekosustava koji pružaju osnovne usluge uključujući i usluge koje se odnose na vodu, sprječavanje izumiranja poznatih ugroženih vrsta, upravljanje područjima pod poljoprivredom, akvakulturom i šumarstvom na održivi način.
Na 12. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti države potpisnice Konvencije istaknule su važnost nastavka aktivnosti na ostvarenju postavljenih ciljeva do 2020. godine.