Planina Velebit je naš prvi rezervat biosfere proglašen 1978. godine netom nakon uspostave svjetske mreže rezervata biosfere. S obzirom na svoju veličinu i prirodne vrijednosti Velebit ispunjava sve funkcije rezervata biosfere. Na području većem od 200 000 ha nalazimo iznimno bogatstvo biološke, geološke i krajobrazne raznolikosti, tradicionalno upravljanje prirodnim dobrima i velike potencijale za ekološki održivi razvoj, posebno u smislu ekoturizma i ekološke poljoprivrede. Osim prirodnih osobitosti ovo područje predstavlja "pokusnu plohu" za istraživanje i obrazovanje te promicanje održivog razvoja na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini.
Područje jezgre obuhvaća područja koja su već zakonom zaštićena na nacionalnoj razini, a to su dva nacionalna parka, Sjeverni Velebit i Paklenica, strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi te pojedini dijelovi Parka prirode Velebit poput Raminog korita i Dabarskih kukova. To su ekološki najvrjednija područja u kojima je ljudska intervencija minimalna. Kako bi se očuvala njihova izvornost, u područjima koja čine jezgru obavljaju se znanstvena istraživanja, praćenja stanja očuvanosti prirode te jednostavni oblici rekreacije i posjećivanja.
Zaštitna zona nastavlja se na područje jezgre i obuhvaća područje unutar granica Parka prirode Velebit. U ovom dijelu rezervata biosfere boravi čovjek, čiji je utjecaj nešto veći, ali se tim područjem upravlja tako da se pridonosi očuvanju prirode. Tu se nalaze manja naselja značajnih krajobraznih i kulturno-povijesnih vrijednosti. Neke od ključnih održivih aktivnosti uključuju šumarstvo, poljoprivredu, stočarstvo, pčelarstvo, održivo korištenje vodnih resursa, marikulturu i ribarstvo te turizam i rekreaciju temeljene na prirodnim vrijednostima.
Prijelazna zona je područje naselja i gradova (Zadar, Gospić, Otočac, Senj, Obrovac i dr.) koji su usko povezani s planinom Velebit u kulturnom, povijesnom, ekonomskom i razvojnom kontekstu. U prijelaznoj zoni odvijaju se proizvodnja i razvoj koji su okolišno i društveno prihvatljivi.
