Baza nacionalnih faktora emisija i uklanjanja stakleničkih plinova
Baza nacionalnih faktora emisija i uklanjanja stakleničkih plinova koristi se prilikom izračuna ugljičnog otiska koji pomaže u kvantificiranju ukupne emisije stakleničkih plinova za sve aktivnosti za koje je tijelo odgovorno i o kojima ovisi.
Izvješće o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske (NIR) sadrži službeni skup faktora emisija/ uklanjanja i faktora konverzije, međutim za izračun ugljičnog otiska potrebno je koristiti faktore za sve izvore emisije i uklanjanja stakleničkih plinova na lokaciji zbog izgaranja goriva u nepokretnim energetskim izvorima, iz proizvodnih procesa, fugitivnih izvora, službenih vozila te korištenja zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (Opseg 1) te neizravne emisije koje nastaju izvan lokacije, a povezane su s nabavom i potrošnjom električne, toplinske i rashladne energije (Opseg 2). Također su potrebni faktori za izračun ostalih značajnih neizravnih emisija (Opseg 3) povezanih s ulaznim i izlaznim tokovima materijala i ljudi, potrebnim za funkcioniranje organizacije.
Ti se faktori također koriste u brojnim različitim politikama i analizama.
Baza nacionalnih faktora emisija specifičnih za Hrvatsku obuhvaća sektore: goriva, električne energije, topline, prijevoza putnika, prijevoza robe, korištenje zemljišta, promjena korištenja zemljišta i šumarstva (LULUCF), otpada te klimatizacije. Faktori emisija su izrađeni za svaki od plinova zasebno te je određen i emisijski faktor CO
2 ekvivalenta.
Cilj nacionalnih faktora emisije i uklanjanja stakleničkih plinova je smanjenje nesigurnosti izračuna ugljičnog otiska organizacija.
Nacionalni faktori za emisije i uklanjanja stakleničkih plinova usklađeni su s metodologijom za izračun ugljičnog otiska, definiranom Protokolom o stakleničkim plinovima za
korporacije (GHG Protocol Corporate Standard) i standardima ISO 14064-1 i ISO/TR 14069.
Pri izračunu emisija/uklanjanja stakleničkih plinova potrebno je izračunati sve direktne i najznačajnije indirektne emisije stakleničkih plinova (CO2, CH4, N2O, PFC-i, HFC-i, SF6 i NF3) iz svih aktivnosti povezanih s poslovanjem organizacije, neovisno o razini utjecaja. Ukupna emisija se svodi na ekvivalentnu emisiju CO2 (CO2e), pomoću potencijala globalnog zatopljenja (engl. Global Warming Potential, GWP) svakog pojedinačnog stakleničkog plina.
Za aktivnosti za koje nisu pripremljeni nacionalni faktori, mogu se koristiti faktori iz priručnika/smjernica 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories i IPCC Good Practice and Uncertainty Management in National Greenhouse Gas Inventories koje je pripremilo Međuvladino tijelo o klimatskim promjenama (IPCC) ili iz javno dostupnih baza kao na primjer:
Ažuriranje nacionalnih faktora emisija i uklanjanja stakleničkih plinova važan je za precizan izračun ugljičnog otiska te Ministarstvo prema potrebi ažurira bazu nacionalnih emisijskih faktora kako bi se smanjila nesigurnost izračuna ugljičnog otiska organizacija.
