5. lipanj - Svjetski dan zaštite okoliša

Svjetski dan zaštite okoliša 2023. usmjeruje pažnju na problem onečišćenja plastikom. Cilj je potaknuti države na snažnije aktivnosti u borbi protiv onečišćenja plastikom i prijelaz na kružno gospodarstvo. U posljednjih 50 godina plastika je zasitila naš svijet i promijenila način na koji živimo.

Tvrdnja da danas živimo u razdoblju antropocen, periodu Zemlje koji je obilježen ljudskim aktivnostima, podupiru nalazi mikroplastike u svim oceanima i brojnim organizmima te više zabilježenih pojava ugradnje plastike u stijene pri čemu nastaju plastiglomerati. Upotreba umjetno sintetiziranih polimera koje nazivamo plastikom od pedesetih godina 20. stoljeća do danas preplavila je naš svijet i promijenila način na koji živimo. Zbog svojih svestranih svojstava i trajnosti plastika je u nekoliko desetljeća postala nezamjenjiv materijal široke uporabe. Tržište preplavljeno različitim jednokratnim plastičnim proizvodima imalo je za posljedicu opterećenje okoliša otpadom koji završava u tlu, jezerima, rijekama i morima pa danas gotovo da više nema kutka Zemlje bez plastike.

Dugački polimerni lanci su vrlo stabilni te se od plastičnih predmeta uslijed upotrebe ili protekom vremena otkidaju mali fragmenti plastike. Dijelove veličine od 0,1 μm do 5 mm nazivamo mikroplastikom, a manji fragmenti spadaju u nanoplastiku. Takvi sitni dijelovi plastike lagano se prenose i šire po okolišu, a pogodno su mikrostanište za bakterije tvoreći plastisferu. Osim toga pukotine mikroplastike pogodne su za vezanje teških metala.

Većina plastike koju danas koristimo proizvodi se iz nafte, a već sam taj proces doprinosi povećanju emisija stakleničkih plinova. Oko 98 % plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvodi se od fosilnih goriva ili izvornih sirovina stoga se procjenjuje da će razina emisija stakleničkih plinova povezanih s proizvodnjom, uporabom i odlaganjem plastike na bazi fosilnih goriva narasti na 19 % globalnog proračuna ugljika do 2040.

Globalno, stope recikliranja plastike i dalje su niske. Na području Europe sakupi se oko 29 milijuna tona otpadne plastike, od čega se 32% uputi na recikliranje, 43% na spaljivanje/suspaljivanje, a 25% odloži na odlagališta. Posljednjih desetljeća plastična ambalaža i jednokratni plastični proizvodi onečišćuju naš planet alarmantnim tempom. Samo u oceanima svake godine završi 14 milijuna tona plastičnog otpada (580.000 kamiona). Od ukupnog plastičnog otpada u morskom okolišu 85 % ga potječe s kopna. U Europskoj uniji plastika čini između 80 % i 85 % otpada pronađenog u moru i na obali, izmjerenog kao broj komada otpada na plažama. Plastični predmeti za jednokratnu uporabu čine 50 %, a predmeti povezani s ribolovom 27 % ukupne količine.

Plastični otpad potom se prenosi morskim strujama, ponekad na vrlo velike udaljenosti. Može biti nanesen na kopno,  razgraditi se u mikroplastiku ili stvoriti gusta područja morskog otpada zatočena u oceanskim vrtlozima. UNEP procjenjuje da šteta za morski okoliš na globalnoj razini iznosi najmanje 8 milijardi USD godišnje.

Plastični morski otpad uzrokuje i štetu za djelatnosti kao što su turizam, ribarstvo i pomorski promet. Istodobno se vrijedan materijal koji bi se mogao vratiti u gospodarstvo gubi nakon što je kao otpad odbačen u okoliš. Glavni pokretači povećanja količine plastičnog otpada i njegove raspršenosti u morskom okolišu povezani su ne samo s vrijednosnim lancem i tržištem plastike nego i s ponašanjem pojedinaca i društvenim trendovima. Široka dostupnost plastike, trend potrošnje plastike zbog njezine praktičnosti i cijene te nedostatak poticaja za osiguravanje pravilnog prikupljanja i obrade plastičnog otpada s posljedičnom nedostatnom infrastrukturom i neučinkovitim gospodarenjem ovom vrstom otpada jedni su od najvažnijih čimbenika koji su doveli do trenutačnog stanja.

Od 1970-ih stopa proizvodnje plastike rasla je brže od proizvodnje bilo kojeg drugog materijala uz trend porasta plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu odnosno predmeta koji su namijenjeni bacanju nakon samo jedne uporabe.

Gotovo 36 % ukupne proizvedene plastike koristi se za pakiranje, uključujući jednokratne plastične proizvode za ambalažu za hranu i piće, od čega oko 85 % završi na odlagalištima.

Prema podacima Eurostata, između 2010 and 2020 godine, količina ambalažnog otpada od plastike po stanovniku povećala se za čak 23%. Stanovnik EU je u 2020, godini proizveo 34.6 kg ambalažnog otpada od plastike, od čega se reciklira 13.0 kg ili 38%. Ljudsko zdravlje neraskidivo je povezano sa stanjem okoliša. Pa tako plastiku iz okoliša unosimo u tijelo u obliku mikro- i nanoplastike udisanjem zraka, kroz hranu i vodu pa čak i kroz kožu. Komadići plastike prisutni su u plućima, jetri, slezeni i bubrezima ljudi, a nedavnim  istraživanjem potvrđena su i u posteljici novorođenčadi. Puni opseg utjecaja na zdravlje ljudi još uvijek nije poznat. Međutim, postoje brojna znanstvena istraživanja koja ukazuju da neki od aditiva sadržanih u plastici uzrokuju zdravstvene probleme, primjerice endokrine poremećaje, razvojne poremećaje, poremećaje u reprodukciji i karcinome.

Na žalost, danas smo osviješteni da plastika nije savršen, inertan materijal, kao što se dugo smatralo. Ipak, očekuje se daljnji rast potrošnje plastike, što će generirati dodatan pritisak na okoliš i klimu.

Potrebno je pojačati aktivnosti usmjerene prema cirkularnom gospodarstvu kroz inovacije i dizajn proizvoda koji će biti prihvatljiviji za okoliš, promociju pozitivne prakse sprječavanja nastanka otpada uz primjenu na lokalnoj razini i u gospodarstvu te podizanje svijesti javnosti.

UNEP je temu smanjenja ovisnosti o plastici adresirao u izvješću Turning off hte Tap / How the world can end plastic pollution and create a circural economy (dostupno na https://www.unep.org/resources/turning-off-tap-end-plastic-pollution-create-circular-economy). Izvješće je objavljeno uoči drugog kruga pregovora u Parizu o globalnom sporazumu za suzbijanje plastičnog onečišćenja, a opisuje veličinu i prirodu promjena potrebnih za zaustavljanje plastičnog onečišćenja i prelazak na kružno gospodarstvo. Prema ovom izvješću, onečišćenje plastikom moglo bi se smanjiti za 80 posto do 2040. godine ukoliko se provedu duboke promjene u politici i tržištu koristeći postojeće tehnologije.

Izvješće poziva na tri tržišne promjene – ponovnu upotrebu, recikliranje, preusmjeravanje i diverzifikaciju proizvoda:

1. Ponovna uporaba: Promicanje mogućnosti ponovne uporabe, uključujući boce koje se mogu ponovno puniti, dozatore za rinfuzu, sheme povrata depozita, sheme povrata ambalaže itd., može smanjiti plastično onečišćenje za 30 posto do 2040.
2. Recikliranje: Smanjenje onečišćenja plastikom za dodatnih 20 posto do 2040. može se postići ako recikliranje postane stabilniji i isplativiji pothvat. Provedba smjernica za povećanje mogućnosti recikliranja proizvoda i druge mjere povećale bi udio plastike koja se ekonomski može reciklirati s 21 na 50 posto.
3. Preusmjeravanje i diverzifikacija: Pažljiva zamjena proizvoda kao što su plastični omoti, vrećice i ambalaža brze hrane s proizvodima od alternativnih materijala (kao što su papir ili materijali koji se mogu kompostirati) može dovesti do dodatnih 17 posto smanjenja plastičnog onečišćenja. 

Čak i uz gore navedene mjere, globalno 100 milijuna tona plastike godišnje iz proizvoda za jednokratnu upotrebu i kratkotrajnih proizvoda i dalje će se morati zbrinjavati do 2040. godine – zajedno sa značajnim nasljeđem postojećeg plastičnog onečišćenja.
Za potrebe praćenja provedbe i izvješćivanja temeljem tri direktive (Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, Direktive o plastičnim vrećicama i tzv. SUP Direktive) koje su važne za temu plastike, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) provelo je projekt „Unaprjeđenje podataka o otpadu od plastike u Republici Hrvatskoj (HRPWD)“, realizirane vrijednosti 110.743 €, sukladno Ugovoru između MINGORa i Europske komisije / Eurostat-a.

Ukupna količina nastalog otpada od plastike u Hrvatskoj u 2021. godini procijenjena je na 306.030 t (79 kg/stanovnik). U ukupnoj količini nastalog otpada od plastike najveći udio čini otpadna plastika koja je dio miješanog komunalnog otpada (54 %). Preostalih 46 % (142.235 t) čini odvojeno sakupljena plastika, u kojoj je najviše otpada od plastične ambalaže.

Čak 47 % otpada od plastike (koji uključuje i plastiku koja je dio miješanog komunalnog otpada) odloženo je na odlagališta. Energetski je oporabljeno 5 % otpada od plastike, materijalno se oporabi (reciklira) 21 %, drugi postupci oporabe (uključujući sortiranja) čine udio od 24 %, dok na skladištenje i sl. preostaje 3 % otpada. Otpad od plastike koji je odvojeno sakupljen (142.235 t) uglavnom se upućuje na oporabu.

Rezultati Projekta HRPWD su dostupni na mrežnoj stranici projekta: https://otpadodplastike.mingor.hr/

Neki od zaključaka i preporuka na koje ukazuje ovaj projekt su sljedeći:

• gotovo polovina otpada od plastike završava u miješanim vrstama otpada, pogotovo miješanom komunalnom otpadu te se odlaže, nužne su dodatne izobrazbene aktivnosti za podizanje svijesti ljudi s ciljem ispravnog odvajanje otpadne plastike.
• redovito i prema jedinstvenoj metodologiji provoditi analize sastava komunalnog otpada. 
• promovirati pozitivne primjere sprječavanja nastanka otpada od plastike, pogotovo one koji se mogu primjeniti na lokalnoj i regionalnoj razini, ili u gospodarstvu između poslovnih subjekata.

• Provoditi i kontinuirano unapređivati sustav monitoringa i evidencije proizvoda i otpada od plastike.uspostaviti sustav za gospodarenje morskim otpadom i otpadnim ribolovnim alatima

Prioriteti koji su pred nama su prihvaćanje kružnog principa gospodarenja plastikom, usmjeravanje i jačanje investicija za prilagodbu kružnom modelu u sektorima koji se bave plastikom, te razvoj standarada, norma i zahtjeva za dizajn polimera, polimernih materijala i plastičnih proizvoda na globalnoj razini, budući da su oni ključni za uvođenje i razvoj tržišta recikliranih materijala.

Rješenja nisu jednoznačna, međutim za bilo kakva održiva rješenja vezano za smanjenje onečišćenja plastikom nužna je sinergija svih ključnih dionika: od međunarodnih  tijela, nacionalnih i lokalnih vlasti preko proizvođača plastike, reciklažne industrije, trgovaca i naravno potrošača.

Stranica