Načelo „uzajamnog priznavanja”
Prema načelu "uzajamnog priznavanja" države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, uz izuzeće kojim države članice mogu ograničiti stavljanje na tržište robe koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici ako su takva ograničenja opravdana zbog razloga utvrđenih u članku 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C202/1 od 7. lipnja 2016.) ili na temelju drugih prevladavajućih razloga od javnog interesa, poput zdravlja i sigurnosti pojedinaca.
Izjava o uzajamnom priznavanju
U skladu sa člankom 4. Uredbe (EU) br. 2019/515 proizvođač, uvoznik ili distributer mogu sastaviti izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta dokazao da se roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.
Proizvođač je u najboljem položaju za pružanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer proizvođač najbolje poznaje robu i posjeduje dokaze potrebne za provjeru informacija iz izjave o uzajamnom priznavanju.
Proizvođač bi trebao moći opunomoćiti ovlaštenog zastupnika za sastavljanje takvih izjava u ime proizvođača i pod odgovornošću proizvođača. Međutim, ako gospodarski subjekt u izjavi može pružiti samo informacije o zakonitosti stavljanja robe na tržište, drugi bi gospodarski subjekt trebao moći pružiti informacije o tome da se roba stavlja na raspolaganje krajnjim korisnicima u dotičnoj državi članici, pod uvjetom da taj gospodarski subjekt preuzme odgovornost za informacije koje je pružio u izjavi o uzajamnom priznavanju i da je u mogućnosti dostaviti dokaze potrebne za provjeru tih informacija.
Ocjena robe
Ako nadležno tijelo države članice odredišta namjerava ocijeniti robu koja podliježe Uredbi (EU) 2019/515 kako bi utvrdilo stavlja li se roba ili roba te vrste zakonito na tržište u drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni uzimajući u obzir obilježja dotične robe, ono bez odgode stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom.
Pri stupanju u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta o ocjeni, navodeći robu koja podliježe toj ocjeni i nacionalno tehničko pravilo ili postupak prethodnog odobrenja koji se primjenjuju. Nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta i o mogućnosti podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2019/515 za potrebe te ocjene.
Gospodarskom subjektu dopušta se stavljanje na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta dok nadležno tijelo provodi ocjenu robe, i on to može nastaviti činiti osim ako primi administrativnu odluku o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za tu robu.
Više informacija o ocjeni robe sukladno Uredbi (EU) 2019/515 možete pronaći ovdje.
Izjava o uzajamnom priznavanju
U skladu sa člankom 4. Uredbe (EU) br. 2019/515 proizvođač, uvoznik ili distributer mogu sastaviti izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta dokazao da se roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.
Proizvođač je u najboljem položaju za pružanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer proizvođač najbolje poznaje robu i posjeduje dokaze potrebne za provjeru informacija iz izjave o uzajamnom priznavanju.
Proizvođač bi trebao moći opunomoćiti ovlaštenog zastupnika za sastavljanje takvih izjava u ime proizvođača i pod odgovornošću proizvođača. Međutim, ako gospodarski subjekt u izjavi može pružiti samo informacije o zakonitosti stavljanja robe na tržište, drugi bi gospodarski subjekt trebao moći pružiti informacije o tome da se roba stavlja na raspolaganje krajnjim korisnicima u dotičnoj državi članici, pod uvjetom da taj gospodarski subjekt preuzme odgovornost za informacije koje je pružio u izjavi o uzajamnom priznavanju i da je u mogućnosti dostaviti dokaze potrebne za provjeru tih informacija.
Na portalu Vaša Europa možete pronaći više informacija o Izjavi o uzajamnom priznavanju, te obrazac Izjave o uzajamnom priznavanju za potrebe članka 4. Uredbe (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća.
Ocjena robe
Ako nadležno tijelo države članice odredišta namjerava ocijeniti robu koja podliježe Uredbi (EU) 2019/515 kako bi utvrdilo stavlja li se roba ili roba te vrste zakonito na tržište u drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni uzimajući u obzir obilježja dotične robe, ono bez odgode stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom.
Pri stupanju u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta o ocjeni, navodeći robu koja podliježe toj ocjeni i nacionalno tehničko pravilo ili postupak prethodnog odobrenja koji se primjenjuju. Nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta i o mogućnosti podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) 2019/515 za potrebe te ocjene.
Gospodarskom subjektu dopušta se stavljanje na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta dok nadležno tijelo provodi ocjenu robe, i on to može nastaviti činiti osim ako primi administrativnu odluku o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za tu robu.
Više informacija o ocjeni robe sukladno Uredbi (EU) 2019/515 možete pronaći ovdje.