Invazivne strane vrste

Unošenje i širenje invazivnih stranih vrsta može uzrokovati nestanak zavičajnih vrsta, gubitak staništa, prijenos bolesti i slično. Njihova brojnost, utjecaj i troškovi njihove kontrole neprestano rastu te se godišnja šteta u EU procjenjuje na oko 12 milijardi eura.
Kako bi se problematika invazivnih stranih vrsta u EU mogla ujednačeno rješavati donesena je Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Osnovu ove Uredbe čini popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost na razini Uniji tzv. Unijin popis. Vrsta se uvrštava na popis temeljem kriterija propisanih Uredbom, a nakon što dospije na njega, podliježe ograničenjima propisanim člankom 7. Uredbe (zabrana unošenja u EU, držanja, uzgoja ili razmnožavanja, prijevoza, stavljanja na tržište, upotrebe ili razmijene, puštanja u okoliš). Iznimno, vrste s Unijina popisa mogu se koristiti u svrhu istraživanja i proizvodnje medicinskih proizvoda, ili u slučajevima od velikog javnog interesa za što je potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva. Više informacija o načinu ishođenja navedenih dopuštenja nalazi se u dijelu Korištenje invazivnih stranih vrsta s Unijina popisa.
Trenutno se na Unijinom popisu nalazi 88 biljnih i životinjskih vrsta, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno 28: mungos (Herpestes javanicus), nutrija (Myocastor coypus), rakun (Procyon lotor), bizamski štakor (Ondatra zibethicus), kunopas (Nyctereutes procyonoides), jelen aksis (Axis axis), egipatska guska (Alopochen aegyptiacus), sveti ibis (Threskiornis aethiopicus), bodljobradi rak (Orconectes limosus), signalni rak (Pacifastacus leniusculus), mramorni rak (Procambarus fallax f. virginalis), rotan (Perccottus glenii), bezribica (Pseudorasbora parva), sunčanica (Lepomis gibbosus), crni somić (Ameiurus melas), gambuzija (Gambusia holbrooki), crvenouha/žutouha kornjača (Trachemys scripta), a od biljaka prava svilenica/cigansko perje (Asclepias syriaca), divovski svinjski korov (Heracleum mantegazzianum), kudzu (Pueraria montana var. lobata), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), Acacia saligna, žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), japanski hmelj (Humulus scandens), plutajuća močvarna mekčina (Ludwigia peploides), Nuttalliieva vodena kuga (Elodea nuttallii), raznolistni krocanj (Myriophyllum heterophyllum) i vodena salata (Pistia stratiotes).
Nacionalni propis koji se bavi problematikom stranih i invazivnih stranih vrsta je Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/18, 14/19). Temeljem Zakona donesena je crna lista tj. popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Republici Hrvatskoj. Više o crnoj listi možete pročitati ovdje.
Europska unija objavila je brošuru s kratkim i neformalni sažecima za svaku od 88 vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji nakon trećeg ažuriranja Unijinog popisa (2022. godine). Brošura uključuje posebne opise njihovih glavnih bioloških i ekoloških obilježja, informacije o njihovu podrijetlu, trenutačnoj distribuciji u EU-u, putove unošenja u EU, način na koji ugrožavaju biološku raznolikost u Europi i koje su mjere upravljanja trenutačno dostupne za ublažavanje njihovih učinaka.
Ako država članica otkrije invazivnu stranu vrstu s Unijina popisa na svojem teritoriju, putem platforme  EASIN NOTSYS (European Alien Species Notification System) obavještava druge države članice o nalazu i poduzetim hitnim mjerama iskorjenjivanja. Kako bi se spriječilo daljnje unošenje i širenje potrebno je razumjeti putove kojima invazivne strane vrste dospijevaju u nova područja. Strane vrste se mogu namjerno unositi u neka područja, primjerice radi lova, kao kućni ljubimci ili kao ukrasne vrste u hortikulturi, no puno veći broj vrsta prenosi se slučajno kao posljedica kretanja ljudi i robe npr. kao „slijepi putnici“ ili „kontaminanti“ u pošiljkama, balastnim vodama ili kao obraštaj na brodovima.
Prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti putovi unošenja i širenja podijeljeni su u 44 potkategorije unutar šest glavnih skupina: puštanje u prirodu, bijeg iz zatočeništva, kontaminacija, slijepi putnici, širenje kroz koridore i spontano širenje. U razdoblju od tri godine nakon donošenja Unijina popisa države članice su dužne izraditi i provesti jedan ili skup akcijskih planova o prioritetnim putovima nenamjernog unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Akcijski plan o kontroli putova nenamjernog unosa invazivnih stranih vrsta spontanim širenjem i  Akcijski plan o kontroli putova nenamjernog unosa i širenja invazivnih stranih transportom izrađeni su u sklopu projekta „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“ (KK.06.5.2.02.0001) i doneseni u studenom 2021. godine.
Nakon unošenja invazivne strane vrste, mjere ranog otkrivanja i brzog iskorjenjivanja od ključne su važnosti za sprječavanje njezinog naseljavanja i daljnjeg širenja. Često je najučinkovitiji i troškovno najisplativiji odgovor iskorjenjivanje populacije u što je moguće kraćem roku, dok je broj jedinki još ograničen. Dojavom nalaza stranih vrsta, građani mogu doprinijeti ranom otkrivanju novih stranih vrsta u Hrvatskoj i te time spriječiti njihovo širenje i očuvati prirodu Hrvatske. Više o načinu dojava i korištenju mobilne aplikacije možete saznati na našoj web stranici www.invazivnevrste.hr.
Države članice su dužne provoditi sustavne mjere upravljanja invazivnim stranim vrstama s Unijina popisa koje su široko rasprostranjene na njihovom državnom teritoriju. Te mjere mogu biti smrtonosne ili nesmrtonosne fizičke, kemijske ili biološke.