Konvencija o vlažnim područjima (Ramsarska konvencija)

Konvencija o vlažnim područjima, (Ramsar 1971), Ramsarska konvencija donesena je 2. veljače 1971. godine kada su u iranskom crnomorskom mjestu Ramsaru predstavnici 18 zemalja prihvatili tekst dogovora o zaštiti i očuvanju vlažnih područja. Cilj ovog dokumenta je očuvanje onih područja na Zemlji koja su od presudne važnosti za opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih zajednica od kojih mnoge čovjek koristi i u određenoj mjeri ovisi o njima te kroz mnogostruku korisnu ulogu koju ova područja imaju u životu ljudi. 2. veljače svake godine se u svijetu obilježava Svjetski dan vlažnih područja, a pod okriljem Konvencije o vlažnim područjima.

Konvencija je stupila na snagu 1975. godine kada je njezin depozitar UNESCO zaprimio akte o ratifikaciji prvih sedam zemalja. Članom konvencije mogu biti samo zemlje koje su članice Organizacije ujedinjenih naroda, ali Konvencija blisko surađuje sa mnogim međunarodnim nevladinim organizacijama - IUCN, WWF, Wetland International, kao i drugim međunarodnim subjektima koji imaju status suradnika, promatrača. Ova Konvencija danas broji 168 zemalja članica i jedna je od najstarijih koje se bave pitanjima zaštite prirode. Prilikom pristupa Konvenciji svaka zemlja mora odabrati po određenim kriterijima najmanje jedno vlažno područje koje će odlučiti sačuvati i trajno se za njegov opstanak brinuti. Takvo se područje upisuje na popis vlažnih područja od međunarodnog značaja - Ramsarski popis. Tako je nastao Ramsarski popis na kojem se danas nalazi 2177 područja pokrivajući ukupnu površinu od oko 209 milijuna hektara na svim kontinentima.

Hrvatskoj je na njezin zahtjev priznato punopravno članstvo od 25. lipnja 1991. godine, od kada je donesena odluka o razdruživanju s drugim dijelovima bivše države. Republika Hrvatska je na Ramsarski popis nominirala četiri svoja vlažna područja, koja ja Konvencija i prihvatila s 18. siječnjem 1993. godine. Na popisu se nalaze:

• Park prirode „Lonjsko polje“ kao najveće poplavno i retencijsko područje u dolini rijeke Save. Različiti ekološki uvjeti koji se ovdje izmjenjuju u prostoru ali i tijekom godine, uvjetuju razvitak različitih životnih zajednica. Područje Parka prirode ima i posebnih vrijednosti izraženih kroz tradicionalno, stočarsko korištenje ovog vlažnog područja kao i ruralnu tradicionalnu arhitekturu.
• Park prirode „Kopački rit“ koji predstavlja unutrašnju deltu, poplavno područje na utoku Drave u Dunav. Još u ranijim stoljećima prepoznato je zbog svog bogatog živog svijeta, a zakonsku zaštitu uživa od 1967. godine. Ovo je područje zanimljivo u i vegetacijskom pogledu zbog poplavnih šuma koje su tamo vrlo dobro razvijene, svojeg značaja za ptičji svijet - mnoge su rijetke vrste poput crne rode, orla štekavca i stepskog sokola ovdje redovite stanarice. Obilje vode za vrijeme poplava područje čini važnim mrjestilištem riba u ovom dijelu toka Dunava.
• Delta rijeke Neretve jedina je prava delta koju Hrvatska ima i koja je u dobrom dijelu sa svim svojim obilježjima vlažnog i močvarnog područja još očuvana. Pripada rijetkim reliktnim sredozemnim močvarama sa očuvanim obalnim lagunama. Područje je izričito važno u ornitološkom pogledu. Ovdje je zabilježeno 310 vrsta ptica, stanarica te onih u selidbi i zimovanju. Područje je važno i u ihtiološkom pogledu i jedinstveno je po tradicionalnom načinu obrade zemlje - jaženjem. Kulturna baština područja je također bogata zbog milenijske naseljenosti. Zbog svega rečenog, područje delta rijeke Neretve planira se zaštititi u kategoriji parka prirode.
• Ribnjaci „Crna Mlaka“ kod Jastrebarskog, prostorno je najmanje područje no ovdje se, posebno tijekom zime, može vidjeti svo bogatstvo ptičjeg svijeta koje ovamo dolazi ili tamo stalno živi. Područje ja zaštićeno kao ornitološki rezervat.

Dana 2. veljače 2013. godine, 20 godina nakon uvrštenja prvih hrvatskih područja na popis Ramsarske konvencije, Park prirode “Vransko jezero“ proglašeno je petim hrvatskim vlažnim područjem od međunarodne važnosti. Vransko jezero, kao najveće prirodno, boćato stalno vodeno tijelo u Hrvatskoj, od iznimne je važnosti za brojne ugrožene i u Europi rijetke vrste ptica. Svoj dom, tijekom barem jednog dijela životnog ciklusa, na Vranskom jezeru je pronašlo 60% ukupne faune ptica Hrvatske, od kojih je čak 136 vrsta ugroženo na globalnoj, europskoj ili nacionalnoj razini. Za pojedine vrste ptica, kao što su čaplja danguba (Ardea purpurea) i mali vranac (Phalacrocorax pygmeus), ovo područje je jedino preostalo gnjezdilište u Hrvatskoj.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, kao nadležno tijelo za poslove zaštite prirode i žarišna točka za provedbu ove konvencije u Republici Hrvatskoj, svake godine, pa tako i ove, obilježava Svjetski dan vlažnih područja. Također, već više godina taj se dan obilježava i u Parku prirode „Lonjsko polje“ kroz događanja pod naslovom „Život na rubu močvare“, u Parku prirode „Kopački rit“ prigodnim događanjima te drugdje.