O genetskoj raznolikosti

Osebujnost i bogatstvo bioraznolikosti potiču iz bogate lepeze genetske raznolikosti i bogatstva genetskih resursa. Zakon o zaštiti prirode ("Narodne novine", br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) definira genetsku raznolikost kao sveukupnost gena svih živih organizama te njihovu raznolikost između jedinki, populacija, vrsta i viših taksonomskih kategorija. Očuvanje genetske raznolikosti je neophodan preduvjet u održanju i očuvanju bioraznolikosti nekog prostora kao i pojedinačnih vrsta i podvrsta biljnog i životinjskog svijeta.

U prirodi, vrijednost svakog genoma je jedinstvena i neprocjenjiva, pa tako gubitak pojedine vrste, podvrste ili njena modifikacija nije samo nenadoknadivi gubitak određene vrste već ujedno može značiti i trajan gubitak biološke ravnoteže unutar nekog staništa, gubitak važne karike u hranidbenom lancu pojedinih vrsta i slično.

Genetski resursi obično se svrstavaju u tri široke kategorije: biljni, životinjski i mikrobiološki genetski resursi. Oni su od temeljne važnosti za mnoga područja znanstvenih istraživanja, na području poljoprivrede (npr. u oplemenjivanju biljaka), hortikulture, botanike, botaničke medicine i za sve veći broj industrijskih sektora, uključujući farmaceutsku, prehrambenu i kozmetičku industriju. Ovi sektori već su iskoristili širok raspon primjene genetskih resursa, a neki od njih napravili su znatne investicije u biološka istraživanja u svrhu otkrivanja mogućih novih primjena genetskog materijala. Jedan od dobro poznatih primjera primjene genetskih resursa je uporaba ljekovitih biljaka iz Južne Afrike, npr. Aspalathus linearis (Rooibos) i Cyclopia Intermedia (Honeybush), koje se koriste za pripremu čajeva u svrhu jačanja imuniteta organizma, a njihovi derivati i ekstrakti koriste se u kozmetičke svrhe. Jedan od slabije poznatih primjera primjene genetskih resursa odnosi se na širok spektar mikroba za razgradnju i pročišćavanje otpadnih voda i razgradnju otpada pa je tako poznato da nekoliko različitih vrsta gljiva iz amazonskih šuma Ekvadora, a posebice vrsta Pestalotiopsis microspora, može razgraditi plastiku (poliuretan – PU). Raspon primjene genetskih resursa je neograničen i potpuno nepredvidljiv, te još uvijek nedovoljno istražen pa predstavlja veliki izazov znanstvenicima i ostalim zainteresiranim stranama.

Poznato je da gubitak vrsta umanjuje genetsku raznolikost u biljnom i životinjskom svijetu, ugrožava sigurnost opskrbe čovječanstva hranom, te sposobnost ekosustava da obavlja osnovne funkcije o kojima ovise ljudski životi (održavanje vitalnosti vodenih ekosustava, pristup pitkoj vodi, sprečavanje erozije tla, ublažavanje posljedica globalnog zatopljenja i utjecaja ostalih klimatskih promjena). Stoga je svijest o potrebi očuvanja genetske raznolikosti kao osnovnog preduvjeta bioraznolikosti sve više prisutna, kako na globalnoj razini, tako i na razini država u svrhu očuvanja njihovih vlastitih genetskih resursa.

Predmet aktivnosti bioloških istraživanja i bogati genetski resursi upravo se nalaze u zemljama koje posjeduju najbogatiju bioraznolikost na planeti i pripadaju grupi tzv. mega-bioraznolikih zemalja svijeta koje su uglavnom smještene u Latinskoj Americi, jugoistočnoj Aziji, Oceaniji i Africi. Činjenica je da se korisnici genetskih resursa uglavnom nalaze u razvijenom svijetu, dok se izvori genetskih resursa i genetskog materijala, kao i pružatelji usluga i vlasnici bogatih genetskih resursa nalaze u zemljama u razvoju.

Europa je povijesno važan korisnik genetskih resursa kako za bazična istraživanja tako i za istraživanja u svrhu razvoja novih proizvoda i procesa. Europa je također i pružatelj tih resursa, izvor bogate bioraznolikosti naročito na području Mediterana, te sjedište velikog broja ex situ kolekcija, uključujući i poljoprivredne zbirke, zbirke mikrobnih kultura, zoološke i botaničke vrtove. Ove zbirke imaju visok potencijal za očuvanje genetske raznolikosti jer često sadrže rijetke i ugrožene vrste.

Republika Hrvatska uslijed svog specifičnog geografskog položaja obiluje bogatstvom i raznolikošću kopnenih, morskih i podzemnih staništa, a posebna prednost je bogatstvo vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Tematika genetske raznolikosti je već duži niz godina obuhvaćena Zakonom o zaštiti prirode koji regulira pristup i prikupljanje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta biljaka i životinja iz prirode i ex-situ izvora te način njihove uporabe.  

Također se unazad nekoliko desetljeća na globalnom nivou nastoje uskladiti različiti interesi korisnika i vlasnika odnosno pružatelja genetskog materijala i to tako da se na pošten i pravedan način raspodijele dobiti od uporabe genetskih resursa. Raspodjela dobiti od uporabe genetskih resursa posebno je važna za uporabu genetskog materijala u komercijalne svrhe, odnosno za istraživanja i razvoj novih proizvoda i procesa gdje su za korisnika prisutni veliki materijalni dobici. Stoga je 2010. godine usvojen Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, kojim se nastoji zajednici, državi ili instituciji koja je odobrila pristup svojim genetskim resursima omogućiti neka vrsta nagrade u obliku novčanih ili nenovčanih dobiti. Intencija međunarodne zajednice je da se tako dobiveni novčani dobitci opet usmjere na očuvanje bioraznolikosti i održivo korištenje njezinih sastavnica.